уторак, 21. октобар 2008.

Do Beograda bi vozio i besplatno


BANJALUKA - Gostimir Umjenović, banjalučki taksista, uspio je bolesnog sugrađanina Marka Miličevića da doveze u Beograd za nešto više od tri sata, ne razmišljajući o plaćanju te usluge, vođen samo mišlju da stignu na vrijeme po bolničku pomoć.
Marko Miličević i njegova supruga Zora, još su u nevjerici i duboko ganuti nesvakidašnjim humanim gestom taksiste kojeg su prvi put sreli u životu.
"Moj muž je imao infekciju oka i rekli su nam da odmah mora u Beograd. Nismo imali drugih opcija, osim da pozovemo taksi. Imali smo takvu sreću da se pojavi gospodin Umjenović koji se ponašao kao da nam je najbliži rod i cijelim putem nas bodrio pružajući nam punu podršku", ispričala je Zora.
Kada je s mužem sjela u taksi da krenu u Beograd, Zora je pogledala u novčanik razmišljajući da li će imati dovoljno novca za dalek, neplanski put i troškove liječenja koji ih čekaju kad stignu.
Taksista je to vidio, priča Zora, odmahnuo rukom i rekao da se ne brine o novcu, važno je da stignu na vrijeme. Sve se, kaže ona, odvijalo kao u filmu, u kojem je taksista kao glavni junak nesebično pomogao njenom mužu da stigne do bolnice na vrijeme i njoj da to stojički podnese.
"Stigli smo na vrijeme i Marko je odmah bio na operacionom stolu. Taksista Gostimir je cijelo vrijeme bio uz mene i rekao mi je da, ukoliko ne budem imala dovoljno novca za liječenje, da ima on i da će mi posuditi", kazala je Zora i dodala da je humani taksista u povratku častio i ručkom.
Novca je ipak bilo dovoljno za njegovu uslugu, ali porodica Miličević, kazala je ona, nikada neće zaboraviti nesebičnog taksistu bez kojeg se možda i ne bi sve sretno završilo.
Umjenović, pak, skromno kaže da je postupio ljudski, onako kako bi svaki čovjek trebao u takvom trenutku da postupi.
"Dispečerka me poslala u banjalučki KC, nisam ni mogao da pretpostavim šta je u pitanju. Sjeli smo u auto i odmah sam kazao gospođi da ako nema dovoljno novca da plati troškove liječenja, meni može da plati i kasnije, kad bude imala, jer je ljudski život nešto najvrednije i to ne mogu da plate nikakve pare", kazao je Umjenović, radnik "Radio Bel taksija".
Jedino o čemu je razmišljao, kazao je on, bilo je da stignu na vrijeme i sretan je što su u tome i uspjeli.

Нема коментара: